Studentski centar Pula
Ulica Sv. Mihovila 3
52 100 Pula
scpu@scpu.hr
Naši studenti s radio X-ice Alisa Tešić i Karlo Stovrag javljaju nam se s Erasmusa u Španjolskoj i Portugalu. Kroz sljedećih nekoliko tjedana uživajte uz njihove doživljaje i iskustva koja ćemo objavljivati na našem portalu
U nastavku donosimo drugi dio putopisa našeg Karla
Kiša u čudu od grada
Pri izlasku iz busa, ostajemo zatečeni nekim ugodnim tada nama neobjašnjivim mirisom, možda tropski, možda biljni, jednostavno stajali smo i čudili se nasred ulice. Čudili smo se i koliko je zapravo toplo u skoro tri ujutro, a sredina veljače je. Čudili smo se i koliko je sve čisto oko nas - jednog opuška cigarete, maramice, omota ili bilo kojeg drugog smeća nije bilo. Kao da nas je nešto diglo iz kome i ponovno smo bili puni energije. Krenuli smo pješke sa stanice preko nekoliko uzbrdica za koje je Vidikovac u Puli lagano zagrijavanje pred kvalifikacije za Funchal. Stižemo u smještaj koji smo rezervirali preko Airbnb-a zbog odbijenice iz doma, upoznajemo našeg domaćina i bacamo se u krevet.
Prvi dan, naravno, kiša. No, kiša nas nije spriječila da vidimo to čudo od grada i krenemo u šetnju. Bez navigacije, krećemo se nekim nepoznatim putevima prema centru koji je pola sata udaljen od našeg kvarta. Naravno, odabrali smo dužu rutu koja vodi do famoznog muzeja i hotela Cristiana Ronalda. Produžili smo šetnju po prekrasnoj rivi i ušli u centar. Napravili smo ono što bi vjerojatno većina vas napravila kada dođe u neko drugo mjesto ili drugu kulturu. Sjeli smo na lokalno pivo. Portugalski koral od milja koralj, osvježio nas je uz besplatnu porciju maslina i „tremoçosa“ (vrsta graha) koju smo dobili u lokalnoj „oštariji“. Nakon šetnje i razgledavanja centra, vratili smo se u stan i napokon odmorili.
Ujutro nam iznenada javljaju da se u studentskom domu otvorilo mjesto za sobu i da se možemo useliti nakon što sredimo papire i administraciju. U roku pola sata poslali smo sve potpisane dokumente i dobili dom. Nakon toga, Stefano i ja postižemo dogovor da moramo proslaviti i da sljedećih par dana do početka predavanja, živimo turistički. Zahvaljujući birokraciji koju u Portugalu obožavaju možda čak i više nego u Hrvatskoj, a engleski jezik nije nam olakšavao stvari, tih par dana produžilo se u tjedan pa na kraju i više od deset dana, sve dok nismo sredili sve papire vezane za smještaj, boravište (porezni broj??) i pronašli određene profesore vezano za predavanja.
U narednim danima, jeli smo i pili od Picanhe do Poncha, upoznali se i družili sa Erasmusovcima i lokalcima, ali i čekali sunce koje je bilo možda samo dva dana.
Prvo predavanje i ulazak u dom – sve je puno opuštenije!
Nakon odlaska na uvodno predavanje, shvaćamo da su stvari kod njih dosta opuštenije. Kašnjenje je gotovo uobičajeno i zbog toga nema previše žurbe, komuniciranje mailovima ponekad zna potrajati duže nego kod nas a jezična barijera samo nas još više ograničava upravo na tu vrstu komunikacije. Krenula je potraga za kolegijima i napokon smo krenuli na naša prva predavanja - interkulturalna komunikacija i portugalski jezik. Predavanja su dosta interaktivna a uglavnom vlada vrlo opuštena atmosfera. Oba kolegija pohađaju većinom Erasmus studenti s iznimkom portugalskog gdje nekolicina stranaca pohađa kolegij kao plaćeni tečaj. Uz početak predavanja, na red je stigla i studentska menza koja nije nešto znatno bolja od pulske menze no ima ono najvažnije a to je veliki i šarolik izbor. Uvijek možete naručiti barem dva ili tri jela van menija npr. tost, burger ili njihov najpoznatiji sendvič "Prego" (govedina, jaja, šunka, sir, povrće).
Našem uživanju u Airbnb „ćeliji“ stigao je kraj. Spakirali smo stvari, pozdravili se s našim domaćinom (starijim simpatičnim gospodinom Silvestrom) koji nas je zabavio svojim pričama a mi njega ugodno iznenadili kapom FET-a i prekrasnim slikama Pule za koju kao ni za Hrvatsku, do tada nije čuo. Stižemo u dom, dobivamo neke osnovne stvari, i baš tada usred razgovora s voditeljicom doma, s naših vrata čuje se „E, a kaj ste vi isto iz Hrvatske?“. Karlovački maneken u „kožnjaku“ Marko Nose, kojeg upoznajemo kao posljednjeg predstavnika FET-a, tek je stigao kupivši kartu za let ni manje ni više nego dan ranije. Nakon brzog upoznavanja, odlazimo pogodite gdje.
Od tog dana, upoznajemo ostatak ekipe iz doma od kojih je najmanje Erasmus studenata. Većina su studenti nekih drugih programa iz Brazila, Angole, Istočnog Timora i Francuske Gvajane te grupa Erasmus volontera. U domu nije loše, lokacija je blizu centra u starom gradu koji se naziva Zona Velha. Zona Velha bila je prije zapušteni dio Funchala u koji su samo najhrabriji zalazili. Sada je turistički dio, pun restorana, kafića i famoznih oslikanih vrata pa tako ta ulica „diše“ umjetnošću.
A u domu, osim kuhinje i dnevnog boravka na katu, imamo čak i menzu u kojoj nakon ispunjavanja samo dva formulara i sporazumijevanja rukama i nogama, možete naručiti jedan obrok (meni – juha, glavno jelo, salata i možda desert) dnevno za 2.50€ ako naručite dan ranije ili 3€ ako naručite na dan dostave. Kako bi stvar bila zabavnija, hrana se ne kuha tamo nego se dostavlja svaki dan u 13 sati sa sveučilišta koje je udaljeno skoro 6 km od doma prema planinama. No, hrana koja se dostavlja nije loša i ponekad bude odlična (npr. losos s kuhanim povrćem i gotovo uvijek ogromne porcije krem juhe). U usporedbi s ostalim ponudama stanova i soba kojima cijena prelazi i preko 500€ mjesečno po osobi, boravak u domu za cijenu od 160€ je odlična opcija za buduće studente.
Pozdrav s otoka punog blagodata
Grad je živahan, gotovo svaki dan nešto se događa. Od barova, klubova, spontanih „Jamm sessiona“ u muzejima i druženja na plažama do opuštenog ispijanja kave, piva ili „ponche „(tradicionalnog alkoholnog pića) uz akustičnu glazbu bilo to u podne ili u deset navečer. Grad živi i diše umjetnošću a sve to je obogaćeno vrhunskim vinima i odličnom gastronomijom. Naravno, važno je napomenuti i da je Madeira osim prekrasne prirode i gastronomije, također bogata voćem posebno bananama koje rastu čak i u najviše turistički razvijenijim dijelovima Funchala. Nije iznenađenje ako u blizini luksuznog hotela i apartmana pronađete manje plantaže banana. Zanimljivo je i da uz masovni turizam i luksuzne dijelove grada, Funchal je i dalje je pun prirode pa tako gotovo nigdje ne možete pronaći dio bez zelenila a samim time vladaju i mirisi koje smo osjetili pri našem dolasku. Uz to, ulice su izrazito čiste, pune prekrasnih mozaika i drugih ukrasa kao što su oslikane pločice na zidovima.
A ljudi, kao što sam spomenuo, vrlo su opušteni i kao što smo kasnije naučili na predavanju, imaju drugačiju percepciju vremena i većinom kasne. Unatoč tome, sav posao se odradi. Kakva klima i atmosfera vlada na otoku, možda najbolje opisuju životinje koje na svakom koraku spavaju i uživaju u svim blagodatima ovog otoka.
Sve to možete vidjeti i iskusiti u manje od četiri minute u mom prvom pokušaju „Travel vlogging“ videa, naziva „Šetnja Funchalom“ popraćeno glazbom Baden Powella (Samba Da Bênção).
Radio Xicu možete pratiti i na Instagram profilu
Galerija fotografija
