Zašto novac ima vrijednost?

U prošlosti je novac bio u obliku kovanica, uglavnom napravljenih od plemenitih metala kao što su zlato i srebro. Vrijednost novca se grubo temeljila na vrijednosti metala od kojeg su kovanice izrađene, budući da su ljudi kovanice uvijek mogli rastaliti te metal upotrijebiti u druge svrhe. Do prije nekoliko desetljeća papirnati novac u različitim državama temeljio se na zlatu ili srebru kao standardu, ili nekoj njihovoj kombinaciji. To je značilo da možete donijeti papirnati novac vlasti, koja bi ga razmijenila za zlato ili srebro, ovisno o tečaju postavljenom od strane vlade. Zlatni standard trajao je do 1971. godine kada je predsjednik Nixon najavio da Sjedinjene Američke Države više neće mijenjati dolare za zlato. Ovo je okončalo sustav iz Bretton Woodsa. Sada je u SAD-u na snazi sustav fiducijarnog novca (lat. fiducija = povjerenje), koji nije vezan za nijednu drugu robu. Tako da komadi papira u našim džepovima nisu ništa drugo nego komadi papira.

Zašto novčanica od pet dolara ima vrijednost, a neki drugi komadi papira nemaju? Jednostavno je – novac je dobro ograničenih količina, a zahtjevi za njim postoje jer ga ljudi žele. Razlog zašto želimo novac je taj što znamo da drugi ljudi žele novac, pa tako možemo dati svoj novac drugima i u zamjenu dobiti određene usluge i dobra. Oni tada mogu iskoristiti taj novac za kupnju roba i usluga koje oni žele. Roba i usluge su ono što je u konačnici bitno u ekonomiji, a novac je način koji omogućava ljudima da daju njima manje poželjnu robu i usluge te dobiju one koje su im poželjnije. Ljudi prodaju svoj rad kako bi stekli novac za kupnju robe i usluga u budućnosti. Ako vjerujemo da će novac imati vrijednost u budućnosti, radit ćemo kako bismo ga zaradili.